Faktoring: Pravni okvir Faktoring je u povitku u BiH. Ne postoji zakon o faktoringu, ali se može pronaći zakonski okvir za faktoring u izvjesnom broju različitih entitetskih zakona. Postojanje zvaničnih pravnih propisa ne garantira poslovnu efikasnost. Kada je riječ o pravnom okruženju za faktoring, izvršenje ugovora i efikasnost sudova u rješavanju potraživanja je naročito značajno. Naročito je bitno da ugovori budu završeni ili izvršeni na vrijeme, u vrijeme početka rada kompanija s novim klijentima. Lokalni propisi o faktoringu Kako je primijećeno, BiH nema zakon o faktoringu. To ne znači da ne postoji zakonski okvir. Izvjestan broj entitetskih zakona, u kombinaciji, osiguravaju zakonski okvir u kojem se može vršiti faktoring: Zakon o imovini pravnih osoba (1984/1992, Službeni glasnik RBiH 2/92), Zakon o obligacijama usvojen 1978. (Službeni glasnik SFRJ 29/78 i drugi Zakon o kompanijama (Službeni glasnik FBiH 23/99, Službeni glasnik RS 127/08) Zakon o bankama (Službeni glasnik FBiH, 39/98 i 14/02, Službeni glasnik RS 44/03) - nema ništa u tom zakonu što bi spriječilo da faktoring bude posebna oblast Zakon o registraciji kompanija (Službeni glasnik FBiH 4/2000; Odluka u Službenom glasniku 12/00, 23/00) Zakon o Centralnoj banci (Službeni glasnik BiH 1/97) Zakon o bankrotu (Službeni glasnik RS 67/02, Službeni glasnik FBiH 29/03) Zakon o likvidaciji (Službeni glasnik FBiH 29/03, Službeni glasnik RS 64/02) Bankrot Početkom srpnja 2003, Zakon o bankrotu je izmijenjen (Službeni glasnik FBiH 29/03, Službeni glasnik RS 67/02) prema njemačkom zakonu. Većina ovih izmjena je pogodna za faktoring. Poglavlje o prestrukturiranju je značajno za faktoring. Osnovna ideja koja se nalazi iza ovih propisa je da nesolventni dužnici ne moraju biti prognani s posla. U skladu s planom nesolventnosti, tj, planom za prestrukturiranje, veliki broj poslovnih aranžmana može biti zadržan da bi se nesolventni dužnik zadržao na poslu. Faktor može aktivno sudjelovati u njima i zadržati ili svoja ili prava svojih klijenata u slučajevima nesolventnosti. Likvidacija Zakon o likvidaciji je usvojen u isto vrijeme kada i propisi o bankrotu (Službeni glasnik FBiH 29/03, Službeni glasnik RS 64/02). Ono što je bitno za faktoring je da se u novom zakonu zadržava kontrola sudova nad procesom likvidacije i da kreditore izravno štiti likvidator. Zakon o obligacijama Zakon o obligacijama sadrži opće propise o obligacijama, ugovorima i šteti koji se odnose na faktore izravno ili putem interpretacije. Izmjena ovog zakona (Službeni glasnik SFRJ 29/78, Službeni glasnik FBiH 29/03) sadrži novu pretpostavku da se kamata na neplaćeni dug prenosi zajedno s glavnicom. Ugovori Zakon o obligacijama uključuje pravila o tome kako kreirati ugovore (članci 26-83). Obuhvaćeni su i ugovori i opcioni ugovori. Faktori insistiraju na pisanoj formi ugovora. Prijenos Prijenos je osnovi ugovorni instrument za prebacivanje potraživanja, što se može raditi neovisno ili na osnovi prijenosa ugovora kao cjeline. U člancima 436-445 Zakona o obligacijama razmatra se prijenos, zahtjevi vezani za potraživanja koja se ne mogu prenijeti ili kada dužnik mora biti obaviješten o transferu. Ugovor o garanciji Zaštita od nemogućnosti plaćanja od strane faktora znači da se klijentu trebaju osigurati garancije da će potraživanja biti plaćena, ako ne od strane dužnika onda od strane faktora. Kad je riječ o zakonu BiH, postoje dva glavna načina da se to osigura: ugovor o garanciji i ugovor o proviziji. Generalno govoreći, ovaj propis je pozitivan za faktoring. Naplata potraživanja Oba entiteta BiH su naslijedili Zakon o izvršnoj proceduri bivše Jugoslavije (Službeni glasnik FBiH 2/92, Službeni glasnik RS 17/93 i 14/94). Zakon sadrži opće i detaljne odredbe kontinentalnog zakona. U 2003. oba entiteta su usvojili nove zakone o izvršnoj proceduri (Službeni glasnik FBiH 32/03; Službeni glasnik RS 59/03). Faktoring kao usluga Članak 23 Zakona o BiH o politici vanjske trgovine (Službeni glasnik BiH 7/98) i članak 27 Zakona o FBiH o poslu vanjske trgovine (Služeni glasnik FBiH 2/95) definiraju faktoring kao uslugu. Propisi o vanjskoj trgovini Osnovni zakon koji regulira vanjsku trgovinu je Zakon o deviznim poslovima (Službeni glasnik FBiH 35/98). Zakon o porezu na dodatnu vrijednost Zakon o porezu na dodatnu vrijednost (PDV) BiH je usvojen 2005. Članak 25 (Službeni glasnik BiH 09/05) navodi financijske i monetarne usluge koje su izuzete od PDV-a i ne uključuje plaćanje dugova i faktoring. To znači da oni koji osiguravaju usluge faktoringa (ako su porezni obveznici prema Zakonu o PDV-u BiH) treba da dodaju 17% PDV-a na cijenu svojih faktoring usluga, čime ukupni trošak faktoringa postaje veći. PDV se obračunava na maržu za faktoring, tj. na razliku između iznosa koji plati faktor za dug i iznosa koji će on naplatiti od dužnika. Marža uključuje PDV. Bilo koja dodatna provizija za faktoring je također predmet PDV-a. PDV može odbiti prvobitni vlasnik duga kao ulazni porez. Godine 2004. Parlament BiH je usvojio Zakon o izvoznoj kreditnoj agenciji, stvarajući institucionalni okvir za nastavak posla Agencije za investicijske garancije ili IGA BiH. U članku 8. tog zakona se kaže da će sve usluge IGA (uključujući faktoring) biti izuzete od PDV-a, čime će dobiti konkurentnu prednost nad drugima koji pružaju usluge faktoringa. Međunarodni izvori zakona o faktoringu BiH nije članica UNIDROIT-ove konvencije o međunarodnom faktoringu, koja je potpisana u Otavi u svibnju 1988. Međunarodni izvori zakona o faktoringu nisu uključeni u okviru međunarodnog ekonomskog zakona BiH na bilo koji sustavan način. U prosincu 2001, Generalna skupština UN je usvojila Konvenciju o prijenosu potraživanja u međunarodnoj trgovini, čiji je osnovni cilj da promovira kretanje robe i usluga preko državnih granica olakšavajući pristup jeftinijim kreditima. Konvencija otklanja zakonske prepreke za neke međunarodne prakse financiranja (kao što je faktoring), ujedinjuje zakon o prijenosu, osigurava zakon koji je primjenjiv na ključna pitanja (kao što je prioritet između konkurentnih potraživanja) i olakšava harmonizaciju domaćih zakona o prijenosu. Dva zakona koji se odnose na međunarodne ekonomske zakone su posebno bitni: Pravilnik o međunarodnoj konvenciji o faktoringu Pravilnik o međunarodnom lancu faktoringa.
