Tržišta kapitala: Financijski izvještaji

Od svih kompanija čijim vrijednosnim papirima se trguje na tržištima kapitala traži se da objavljuju financijske izvještaje. Klijenti se informiraju i njima se predočavaju relevantne i pouzdane računovodstvene informacije u standardiziranoj formi i sadržaj koji je prepoznatljiv i razumljiv za sve kategorije potencijalnih investitora. To prvenstveno znači sljedeće financijske izvještaje:

• Bilanca stanja
• Bilanca uspjeha
• Izvještaj o tijeku gotovine

Cilj analize financijskih izvještaja je da se sakupe informacije o financijskoj poziciji poduzeća i poslovnim rezultatima  da bi se na taj način pomoglo u donošenju odluka o investiranju/kupnji vrijednosnih papira tog poduzeća. Najvažniji indikator je sposobnost poduzeća da generira tijekove gotovine u budućnosti. Investitori mogu lakše procijeniti kompaniju ako imaju pristup podacima o financijskoj poziciji kompanije, poslovnom uspjehu i profitabilnosti i promjenama u tijekovima gotovine.

Najbitnije kvalitativne osobine računovodstvenih informacija koje se objavljuju u financijskim izvještajima jesu:

• Razumljivost, što podrazumijeva da su informacije pogodne za komunikaciju. Investitori moraju biti u mogućnosti  da tumače informacije i koriste ih za donošenje odluka.
• Relevantnost, što implicira da je informacija bitna za donošenje odluka. Drugim riječima, da relevantna informacija nije postojala, bila bi donijeta drugačija odluka. Relevantne informacije moraju uključivati podatke o troškovima i događajima iz prošlosti i moraju biti korisne za predviđanje uvjeta u budućnosti.
• Pouzdanost, što znači da investitor mora biti siguran da se može osloniti na informaciju. Mora biti istinita i provjerena neovisno ili od strane revizora.
• Uporedivost, što je princip po kojem financijski izvještaji moraju biti uporedivi, tako da investitori mogu procijeniti trendove vezane za poslovni uspjeh i financijsku poziciju. Investitorima se mora omogućiti da uporede financijske izvještaje različitih poduzeća, u zemlji i inozemstvu, da bi mogli da procijene relevantni poslovni uspjeh, financijsku poziciju i promjene u tijeku gotovine.

Bilanca stanja je sustavan pregled aktive, pasive i kapitala u datom vremenskom trenutku. Obično se priprema na kraju poslovne godine, što ne mora nužno da se podudari s kalendarskom godinom, a i polugodišnje. Struktura bilance stanja je standardizirana i propisana zakonom u svakoj zemlji. Pravni propisi u ovoj oblasti su uglavnom usklađeni s Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS). Bilanca stanja je jedan od najznačajnijih financijskih izvještaja, pošto uključuje fundamentalne informacije o financijskoj poziciji poduzeća. Ona ima dodatni značaj jer se svi osnovni indikatori rezultata i uspjeha računaju na osnovi podataka iz ovog financijskog izvještaja i bilance uspjeha.

Bilanca uspjeha je financijski izvještaj koji daje informacije o financijskim rezultatima kompanije za dato razdoblje, po kategorijama: dohodak, potrošnja i neto dobit (neto gubitak). Prezentiranje ovih podataka propisano je MRS i državnim računovodstvenm standardima. U skladu sa ovim standardima, bruto dobit je razlika između prihoda i rashoda koji nastaju iz prodaje, koji su povećani ili umanjeni prilagođavanjima vrijednosti zaliha. Dobit iz aktivnosti se dobija nakon što se oduzmu troškovi distribucije i administracije od bruto dobiti. Kada se prihodi iz podružnica, povezanih pravnih osoba, drugih investicija, financija itd.. dodaju, a kapitalna potrošnja i drugi rashodi oduzmu, dobija se dobit ili gubitak prije oporezivanja, koji služi kao osnova za obračunavanje ili plaćanje poreza. Nakon poreza na dobit, neto profit se dobija kao konačni indikator dobiti kompanije i njenog poslovnog uspjeha za dato razdoblje.

U Izvještaju o tijeku gotovine naglašavaju se promjene usljed faktora koji uzrokuju povećanje ili smanjenje gotovine tijekom datog razdoblja. Promjene se dešavaju kada se novac naplaćuje (priljev) ili se isplaćuje (odljev). Izvještaj pokazuje samo transakcije koje nastaju kao rezultat priljeva ili odljeva gotovine.