Tržišta kapitala: Predviđanje budućih trendova

Finansijski izvještaji koji su opisani u gornjem tekstu služe kao osnova za analizu, čiji rezultati se koriste u predviđanju očekivanih trendova cijena na tržištima kapitala. Teorija i praksa poznaju dvije vrste analiza, tj. fundamentalnu i tehničku analizu.

Fundamentalna analiza je metod za procjenu «fundamentalne» vrijednosti i posla kompanije mjerenjem njene «unutrašnje, pravične» vrijednosti. Cilj analize je da se odredi unutrašnja (objektivna, pravična) vrijednost datog vrijednosnog papira, koju investitor može porediti s trenutnom tržišnom cijenom. Ako je tržišna cijena ispod procijenjene, investitor treba da kupuje dionice, pošto je dionica potcijenjena, i obrnuto. Fundamentalna analiza je korisnija za dugoročne investitore, koji kupuju potcijenjene dionice i čekaju da one dostignu svoju realnu tržišnu vrijednost, nego za kratkoročne, koji su više spekulativne prirode.

U fundamentalnoj analizi analiziraju se sljedeći faktori:

  • Makroekonomski faktori (međunarodno okruženje, državna ekonomija, stanovništvo, profitabilnost...)
  • Industrijski uslovi (tehnologija, trgovinska politika, barijere, monopoli...)
  • Poslovanje kompanije (finansijski izvještaji)
  • Kvalitativni i kvantitavni faktori

Nasuprot tome, tehnička analiza je oblik tržišne analize koji obuvata ponudu i potražnju za vrijednosnim papirima na osnovu ispitivanja cijene i obima trgovine. Zasniva se na analizi grafova i trendova koji su rezultat empirijskog istraživanja u ovoj oblasti.

Tehnička analiza se odnosi na proučavanje ponašanja samog tržišta, a ne robe kojom se trguje na tržištu. Ovaj metod je, takođe, karakterističan po činjenici da su više naglašene akademske osnove nego praktična primjena.

Indikatori tehničke analize uključuju EPS (earnings per share - zaradu po dionici), što je jednako:

EPS =

Neto prihod - Dividende na preferencijalne dionice
Prosječne dionice u vlasništvu investitora

EPS daje informaciju o tome koliko je profitabilna kompanija. Zarada po dionici se uglavnom izračunava za posljednja četiri kvartala. Investitori i analitičari imaju tendenciju da predviđaju dobit u predstojeća četiri kvartala i, na toj osnovi, da izračunavaju EPS i P/E kao multiplikator koji pokazuje koliko je investitor spreman da plati po jedinici dobiti. Formula za ovaj indikator je sljedeća.

P/E =

Market Value per Share
Zarada po dionici (EPS)

Visoki P/E znači visoki projektovani budući profit. Ima smisla samo da se poredi P/E kompanija u okviru iste industrije ili na tržištu kao cjelini ili sa istorijskim vrijednostima P/E date kompanije. Ako je P/E kompanije veći od industrijskog prosjeka ili tržišnog prosjeka, znači da su tržišna očekivanja za nekoliko sljedećih mjeseci ili čak godina visoka.

Drugi značajni indikator je PB (Price-to Book - cijena u odnosu na evidenciju) što pokazuje omjer između tržišne cijene i knjigovodstvene vrijednosti. Ovaj indikator mjeri omjer duga i dioničkog kapitala i pokazuje kolika je zaduženost.

PB =

Ukupna pasiva
Dionički kapital

Nizak omjer P/B može značiti da je dionica potcijenjena ili da nešto nije u redu sa poslovanjem kompanije (kompanija ne vrijedi mnogo na tržištu). Visok omjer znači da kompanija finansira svoj razvoj pomoću pozajmljenih sredstava, što može imati za rezultat nestabilne cijene dionica i visok rizik.

Drugi značajni indikatori uključuju omjere između aktive i pasive, neto profit i aktivu (ROA), neto profit i kapital (ROE) i druge finansijske indikatore.

Druga značajna mjera je analiza toka kapitala koja kaže da proučavanjem toka računa sredstava u istorijskom i sociološkom kontekstu moguće je objasniti sile ponude i potražnje koje pokreću finansijska tržišta.

Ta analiza povećava svijest investitora o inače neobjašnjenom tržišnom riziku.

Newsletter CBBiH