Pandemija nije ugrozila stabilnost bankarskog sistema BiH „Business Magazine“

28.12.2020

Senad Softić, guverner Centralne banke BiH, u razgovoru za Business Magazine objašnjava koliko građani i poslovni subjekti u Bosni i Hercegovini mogu odahnuti kada je riječ o strahu od besparice, koja je sve vrijeme pandemije bila jednako prisutna kao i strah od zaraze

Od samog početka pandemije koronavirusa, strah od besparice bio je podjednako, ako ne i izraženije, prisutan kao bojazan od zaraze, posebno u ekonomski i finansijski nejakim društvima poput bosanskohercegovačkog. U kojoj mjeri barem u kontekstu finansijskog preživljavanja pandemije građani i poslovni subjekti u Bosni i Hercegovini mogu odahnuti i koliko-toliko optimistično gledati na 2021. godinu, za Business Magazine objašnjava Senad Softić, guverner Centralne banke BiH.

BM: Kako ocjenjujete 2020. godinu u kontekstu stabilnosti bankarskog i finansijskog sistema BiH u cjelini?

SOFTIĆ: Možemo ocijeniti da su se do sada banke uspješno nosile s posljedicama pandemije, u čemu su im značajno bile od pomoći blagovremeno poduzete i sinhronizovane mjere entitetskih agencija za bankarstvo. 

Mjere za ublažavanje ekonomskih posljedica uzrokovanih virusom COVID-19, uključile su mogućnost odobrenja moratorija, grace perioda, produženja roka za otplatu i roka dospijeća kredita, te mogućnost odobrenja dodatnih sredstava klijentima čija je kreditna sposobnost pogoršana zbog negativnih uticaja izazvanih pandemijom. Istovremeno, regulatori su vodili računa i o očuvanju kapitala banaka, te su propisana i posebna pravila za upravljanje kreditnim rizikom i preventivne mjere za očuvanje kapitala, koje uključuju zadržavanje dobiti iz 2019. godine, zabranu ili odgodu isplate dividendi i bonusa, te korištenja zaštitnog sloja kapitala. Također, olakšice su date i za klijente lizing društava i mikrokreditnih organizacija. Nakon što je krajem marta, neposredno nakon proglašenja pandemije u našoj zemlji i zaključavanja ekonomije, došlo do pojačanog povlačenja depozita građana, do juna se situacija stabilizovala. Banke su ovdje odigrale ključnu ulogu, dokazavši da su sposobne udovoljiti svim zahtjevima deponenata, te nije došlo do prekomjernog povlačenja depozita iz sistema, koje se moglo očekivati u nastalim okolnostima.

Sve navedeno uticalo je na očuvanje stabilnosti bankarskog sistema u 2020. godini. Sistem je zadržao veoma dobre pokazatelje kapitaliziranosti, likvidnosti i kvaliteta aktive, te se može steći dojam da korona-kriza nije ostavila značajne posljedice na bankarski sistem.

Međutim, tek po isteku privremenih mjera, krajem 2020. godine, banke će biti suočene s ekonomskim posljedicama pandemije, a kolika je zapravo bila jačina šoka, moći će se procijeniti  tek u narednim godinama. Najveći pritisak očekuje se sredinom 2021. godine, kada bi značajan dio kreditnog portfolija, koji je pod nekom vrstom privremenih mjera, mogao biti pod pojačanim pritiskom prelaska u kategoriju nekvalitetnih kredita.

U toku 2020. bila je evidentna slaba kreditna aktivnost i značajno slabljenje profitabilnosti banaka u odnosu na prethodnu godinu, što je posljedica promjena u dinamici poslovanja banaka u uslovima pandemije, ali i stanja i potražnje realnog sektora. Slični trendovi vjerovatno će se nastaviti i u narednoj godini, što će, uz očekivani rast nekvalitetnih kredita, vršiti dodatni pritisak na finansijski rezultat banaka.    

BM: Koje slabosti bankarskog i finansijskog sistema BiH su eventualno postale posebno evidentne tokom korona-krize?

SOFTIĆ: Od početka pandemije, nije uočena pojava sistemskih rizika, koja bi bila posljedica manjkavosti u poslovanju i regulaciji bankarskog sektora u BiH. Bankarski sektor dočekao je krizu s veoma dobrim performansama, kojima je proteklih godina doprinosio regulatorni okvir koji je nadograđivan i usklađivan s EU standardima, ali je istovremeno zadržao i određenu konzervativnost u pogledu zadržavanja pojedinih regulatornih zahtjeva strožijih u odnosu na EU standarde.

Manjkavosti svakog bankarskog sistema, pa tako i domaćeg, jesu te što se banke u pravilu ponašaju prociklično. Dakle, u situaciji kada raste ekonomska aktivnost, banke su sklone intenzivirati kreditnu aktivnost i povećavaju averziju prema riziku. U kriznim situacijama, u kreditne aranžmane banke ulaze opreznije i opreznije su pri ocjeni boniteta klijenata, što u određenoj mjeri utiče na slabiji intenzitet ekonomskog rasta u fazi oporavka.

Uz nerazvijen nebankarski finansijski sektor i tržišta kapitala, kao što je to slučaj u BiH, poslovne politike banaka imaju značajniji uticaj na ukupan nivo zaduženosti privatnog sektora u zemlji. Nepovoljni efekti eventualno se mogu ublažiti različitim mjerama za oporavak ekonomije, kojim bi se indirektno stimuliralo oživljavanje tržišta i kreditne aktivnosti banaka. Potencijal banaka za adekvatno finansiranje domaćih sektora u ovom momentu može se ocijeniti zadovoljavajućim, sudeći prema izvorima finansiranja kojima banke raspolažu, kapitalnim pozicijama i visini aktivnih i pasivnih kamatnih stopa.

To je izuzetno važno, jer zdrav bankarski sistem je nužan kada krene snažniji oporavak bh. ekonomije.

BM: Šta je s drugom stranom medalje – koje prednosti bh. bankarskog i finansijskog sistema su došle do izražaja tokom pandemije?

SOFTIĆ: Poslovanje banaka u BiH je tradicionalno konzervativno. Banke se i dalje bave temeljnim bankarskim poslovima, te u strukturi aktive dominiraju osnovni finansijski instrumenti.

U kriznim situacijama konzervativno poslovanje banaka je prednost u očuvanju finansijske stabilnosti, s obzirom na to da su rizici koji proizilaze iz poslovanja banaka transparentni i lako uočljivi i mjerljivi.

S druge strane, nedostatak složenih bankarskih poslova i instrumenata, usljed slabo razvijenog finansijskog tržišta u BiH, predstavlja ograničavajući faktor razvoju privatnog sektora u dobrim vremenima.

BM: U cjelini gledano, koliko su se nadležne institucije, uključujući i CBBiH, pokazale spremnim da odgovore na izazove poput pandemijskog?

SOFTIĆ: Centralna banka je tokom pandemije djelovala odmjereno, promišljeno, nezavisno i u okviru svog mandata, što se pokazalo ključnim za očuvanje povjerenja u domaću valutu i likvidnost bankarskog sistema, posebno neposredno po proglašenju vanrednog i stanja prirodne nesreće u BiH.

Stabilnost i puna konvertibilnost marke nikada nisu dovedeni u pitanje od strane javnosti, uprkos brojnim neodmjerenim izjavama pojedinaca u medijima. Očito da je javnost očekivala da će Centralna banka djelovati nezavisno, da će raditi u skladu sa zakonom i u najboljem interesu javnosti, bez obzira na okolnosti, te nije zabilježeno panično povlačenje depozita iz banaka i njihova konverzija u euro.

Ponosan sam što mogu istaći kako smo ispunili očekivanja domaće i strane javnosti. Osigurali smo nesmetano snabdijevanje značajno veće potražnje banaka za KM novčanicama u martu, što je uvjerilo njihove klijente da će svaki zahtjev za isplatom sredstava s vlasničkih računa biti izvršen trenutno. Percepcija da je sistem likvidan je dodatno umirila javnost.

Politika obavezne rezerve koju smo vodili od početka pandemije se također pokazala prikladnom pri trenutnoj kombinaciji makroekonomskih i faktora koji utiču na likvidnost banaka. Platforme za poravnanje transakcija u međubankarskom platnom prometu, koje je Centralna banka uspostavila i održava, funkcionisale su besprijekorno. Konačno, Centralna banka je ispunjavala bez kašnjenja i sve druge obaveze koje ima prema međunarodnim institucijama, bilo kao izvještajna institucija bilo na osnovu svoje uloge fiskalnog agenta.

U odgovoru na trenutnu krizu, fiskalne mjere su te koje imaju ključnu ulogu i, shodno tome, entitetske vlade su poduzele određene aktivnosti, koje se posebno odnose na povećanja izdataka za subvencije plata i izdataka za zdravstveni sektor. Upravo zbog značajnog udjela stabilizacijskih mjera vlade usmjerenih na osiguravanje funkcionisanja zdravstvenog sistema i obimnih vanrednih nabavki u sektoru javnog zdravstva, efekat vladine potrošnje na ekonomsku aktivnost možda nije bio značajan koliko se priželjkivalo.

Međutim, zaista se radi o krizi bez presedana i mislim da nije korisno iznositi mišljenje o tome šta je neka druga institucija, ili nivo vlasti, mogao uraditi bolje, u okviru svog mandata.

Jesmo li mogli imati jače ekonomske efekte da smo imali više novca na raspolaganju ili da su neke od strukturnih reformi provedene ranije? Vjerovatno. Ipak, vjerujem da su svi doprinosili naporima za ublažavanje talasa negativnih efekata pandemije, u okviru trenutnih mogućnosti.

Regulatori su poduzeli niz mjera kojima je omogućeno redefinisanje uslova servisiranja postojećih obaveza kako bi se ublažio snažan rast nekvalitetnih kredita, koji slijedi nakon makroekonomskih šokova. Također, entitetske vlade su formirale garantne fondove, koji pomažu firmama da lakše dobiju kreditna sredstva od banaka. Sve pomenute mjere su usmjerene ka potražnji za kreditima. Trenutne frikcije u finansijskoj intermedijaciji nisu na strani ponude, jer banke imaju dovoljno izvora sredstava. Prosječne kamatne stope su i dalje gotovo nepromijenjene u odnosu na pretkrizni period, ali banke nešto konzervativnije ocjenjuju bonitet klijenata. Ne može ih se kriviti što u periodima neizvjesnosti pažljivije upravljaju svojom izloženošću, jer na svaki kredit banke moraju izdvojiti rezervisanja.

BM: U razgovoru za Business Magazine vođenom na samom početku pandemije, poručili ste da se “ni u slučaju dužeg trajanja vanredne situacije uzrokovane pandemijom ne mogu očekivati poremećaji u snabdijevanju gotovim novcem od strane Centralne banke..“, što se u međuvremenu potvrdilo kao činjenica. Koliko je trenutna situcija na tom planu stabilna i da li je u proteklim mjesecima, osim spomenutog martovskog, bilo još perioda s osjetno pojačanom potražnjom za gotovinom?

SOFTIĆ: Na početku pandemije  desila se velika potražnja gotovog novca od strane građana i komercijalnih banaka na koje je Centralna banka uspješno odregovala odnosno svi zahtjevi za podizanjem KM i EUR efektive su ispoštovani, situacija se stabilizovala i tako je i danas.

Ilustracije radi, u toku prvog talasa pandemije izazvane virusom COVID-19, u periodu od 16. marta do 31. maja 2020. godine iz trezora Centralne banke komercijalnim bankama je isplaćeno 745.182.900 KM i 102.968.000 eura.

Centralna banka ima dovoljne zalihe KM gotovine da ispoštuje sve zahtjeve komercijalnih banaka i u narednom periodu. U periodu pandemije Centralna banka je još jednom uvjerila građane BiH da mogu imati povjerenja u ovu institucija i stabilnost domaće valute.

BM: Početak pandemije karakterizirali su i pritisci na Centralnu banku u vidu zahtjeva za  posezanjem  za deviznim rezervama „radi očuvanja finansijske i ekonomske stabilnosti zemlje“, odnosno „akrobacijama“ poput oslobađanja viška sredstava komercijalnih banaka iznad obavezne rezerve – da li su takve inicijative u međuvremenu zaista utihnule ili su samo s javne scene preusmjerene na neke druge kanale?

SOFTIĆ: U pravu ste. S više ili manje intenziteta, evidentne su inicijative prema Centralnoj banci da uradi nešto što nije u skladu s njenim mandatom. Centralna banka, struka i nauka jedinstveni su u stavu da korištenje deviznih rezervi u fiskalne svrhe, u aranžmanu valutnog odbora, podrivaju povjerenje u punu konvertibilnost domaće valute. To su jednostavni ekonomski postulati koji se izučavaju na dodiplomskom studiju ekonomije.

Stručna javnost i akademska zajednica su od početka razumjele da bi oslobađanje dodatne likvidnosti, koja nije bila potrebna, smanjenjem stope obavezne rezerve samo značilo trošak za banke u periodu snažnog makroekonomskog šoka, bez ikakvog uticaja na potražnju za kreditima. Centralna banka, niti iko iz stručne zajednice, nije očekivala potražnju za kreditima u momentu kada se ekonomija gotovo u potpunosti zatvorila i kada je snažno porasla neizvjesnost u pogledu promjena u raspoloživom dohotku kod stanovništva.

Općepoznato je da je obavezna rezerva jedini instrument monetarne politike koji Centralna banka ima na raspolaganju. To su sredstva (depoziti) komercijalnih banaka, odnosno njihovih deponenata (građana, preduzeća, vlada...). Trenutna stopa obavezne rezerve iznosi 10 posto, što u aposlutnom iznosu sa 14. decembrom 2020. iznosi 2,72 milijarde KM. Pored toga, komercijalne banke na isti datum drže 3,07 milijardi KM iznad toga (višak iznad obavezne rezerve). Radi se o novcu koji pripada bankama i, u krajnjem, njihovim deponentima.

U tom smislu, više puta smo naglašavali da smo, ukoliko se ukaže potreba, spremni promptno reagovati i spuštanjem obavezne rezerve povećati likvidnost banaka. No, za sada ne vidimo nikakve potrebe za takvo što.

Naglašavam, Centralna banka je u aktuelnoj situaciji vodila odgovornu i proaktivnu politiku, u skladu sa Zakonom o CBBiH, te će poduzimati i dalje sve moguće mjere u okviru svog monetarnog režima kako bi pomogla ekonomiju i stanovništvo.

Važno je, još jednom, istaći šta Centralnoj banci nije dozvoljeno da radi. Naime, monetarnom politikom se ne mogu rješavati pitanja kao što su nužne strukturne promjene koje trebaju pokrenuti druge institucije u zemlji, ne mogu se povećati javne investicije, niti poboljšati funkcionisanje drugih institucija i slično. Drugim riječima, monetarna politika ima jasno definisani okvir, a naš prvenstveni zadatak je da garantujemo stabilnost i time omogućavamo ekonomski prosperitet. Centralna banka nastaviće kontinuirano pratiti sve raspoložive informacije o stanju ekonomije i blagovremeno informisati javnost o tome.

BM: Zašutjeli su i kritičari koncepta valutnog odbora – da li je pretjerano konstatirati da on u korona-krizi pokazao kao idealno rješenje za BiH i da bi je svaki drugi model vjerovatno odveo u hiperinflaciju i daleko dublju krizu?

SOFTIĆ: Model valutnog odbora koji je na snazi kod nas pokazao se vrlo opravdanim uopće, a posebno u korona-krizi.

Postoje primjeri zemalja, odnosno centralnih banaka, kao što su to Turska, Hrvatska i druge, koje su bile prinuđene u odredbi stabilnosti svojih valuta da izdvajaju značajna sredstva rezervi.

Sasvim je jasno da bi u slučaju napuštanja valutnog odbora, hipotetski govorim, došlo do mnogih negativnih posljedica. To bi impliciralo štampanje novca bez pokrića, kreditiranje budžeta itd., a u budućnosti i neminovno pojavu visoke inflacije.

Ponekad se od monetarne politike očekuje i više nego što ona realno može i često ističem da monetarna politika nije odgovarajući nadomjestak za strukturne reforme i druge relevantne politike.

BM: Više puta ste spomenuli reforme, koje, između ostalog, podrazumijevaju i jedinstveni registar fizičkih lica, o čemu ne postoji ni izbliza jedinstven stav na nivou cijele BiH. Kakvo je Vaše stajalište u vezi s tim?

SOFTIĆ: Jedinstveni registar računa fizičkih lica ima višestruku korist za sve učesnike u finansijskom sektoru, uključujući i građane.

Jedinstveni platni i obračunski sistemi BiH su snažna poluga za sprečavanje pranja novca i suzbijanje finansiranja terorizma, a Centralna banka ima sve pravne i tehničke preduslove za uspostavljanje registra računa fizičkih lica.

Centralna banka podržava reforme sadržane u Pismu namjere koje se odnose na finansijski sektor, naročito nadogradnju postojećeg Jedinstvenog registra računa, koji bi uključivao i račune fizičkih lica u BiH. Sve navedeno je usmjereno na jačanje finansijske stabilnosti i ispunjenja cilja aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), tj. unapređenja okvira za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma.

Ekonomski prostor BiH je jedinstven – banke, fizička i pravna lica posluju i obavljaju transakcije na području cijele zemlje, bez ikakvih ograničenja. Bilo kakva aktivnost koja ide u pravcu ograničavanja učesnika u platnom prometu, u ekonomskom i finansijskom smislu, samo u okvire jednog entiteta, može se okarakterisati kao neustavna. Upravo da bi se smanjila mogućnost nezakonitih transakcija, od izuzetnog je značaja nadogradnja Jedinstvenog registra računa na nivou BiH. Time se ne ograničava mogućnost i pravo vođenja entitetskih registara, niti se vrši bilo kakav prenos nadležnosti.

Centralna banka je Ustavom definisana institucija Bosne i Hercegovine, koja ima zakonski cilj da, osim osiguranja stabilnosti valute, potpomogne i održava platne i obračunske sisteme u BiH, kao i da provodi radnje u pomaganju borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma.

Pravni osnov za održavanje registra pravnih i fizičkih lica je apsolutno neupitan i Centralna banka već duži niz godina ima uspostavljen Jedinstveni registar računa poslovnih subjekata i Centralni registar kredita poslovnih subjekata i fizičkih lica. Nadogradnjom Registra, koji bi uključivao i račune fizičkih lica, zaokružio bi se ovaj proces i time značajno olakšao rad svim učesnicima u finansijskom sektoru, a naročito bankama, te posredno i građanima u BiH.

Kreditni rejting

BM: Kreditni rejting BiH ostao je na pretpandemijskom niovu – kako treba tumačiti tu činjenicu (kao potvrdu da je BiH dobro odgovorila na korona-krizu ili, pak, kao poruku da je BiH neizlječiv pacijent kojeg ne mogu dodatno ugroziti nikakvi globalni potresi jer je ionako na dnu)?

SOFTIĆ: Činjenica da rejting agencije nisu snižavale rejting zemlje ni tokom vanrednih procjena u proljeće niti tokom redovnih procjena krajem ljeta, pozitivan je signal. Zadržavanje rejtinga nepromijenjenim u pandemiji znači da se ocjenjuje kako su vlasti, u okviru svojih mogućnosti i ne narušavajuću dugoročne izglede za servisiranje javnog vanjskog duga, poduzele odgovarajuće mjere za stabilizaciju ekonomije. Revidiranje izgleda na niže je zabilježeno u gotovo svim zemljama i bilo je očekivano u ovim okolnostima. Teško da se može očekivati poboljšanje rejtinga zemlje u kratkom roku u bilo kojoj zemlji snažno pogođena pandemijom, a to je ono što izgledi impliciraju. Konačno, bitno je napomenuti da su politička klima, sporo provođenje strukturnih reformi i sporost u procesu EU integracija uvijek označavani kao ključni faktori niskog rejtinga BiH.

Vjerujem da bi kontinuitet manjih, ali uvezanih reformi i koraka ka integrisanju u EU, dovelo do značajnijeg rasta kreditnog rejtinga u relativno kratkom roku.



Newsletter CBBiH