Standardizovani pristup sekjuritizaciji (SEC-SA) 29.2.2024 Tweet Pripremila: mr Ira Haljevac-Bandović Samostalni stručni saradnik za upravljanje rizicima Odjeljenje za upravljanje rizicima Centralna banka Bosne i Hercegovine Bazel III okvir sekjuritizacije Basel III sekjuritizacijski okvir prepoznaje tri pristupa: SEC-IRBA - pristup sekjuritizaciji temeljen na internim rejtinzima (eng. Securitization Internal Ratings Based Approach), SEC-ERBA – pristup sekjuritizaciji temeljen na eksternim rejtinzima (eng. Securitization External Ratings Based Approach) i SEC-SA – standardizovani pristup sekjuritizaciji (eng. Securitization Standard Approach). Ukoliko banka ne može koristiti ni SEC-IRBA ni SEC-ERBA pristup, mora koristiti SEC-SA – standardizovani pristup sekjuritizaciji, što je općenito konzervativnija kalibracija. Standardizovani pristup sekjuritizaciji (SEC-SA) SEC-SA pristup koristi KSA kao ulazne podatke modela gdje KSA predstavlja kapitalni zahtjev za temeljne izloženosti korištenjem standardizovanog pristupa za kreditni rizik. Prema Baselu III, malo modificirani i konzervativniji SEC-SA je jedini pristup koji je dostupan za re-sekjuritizacije. Općenito, banka koja ne može koristiti niti jedan od tri navedena pristupa za određenu sekjuritizacijsku izloženost, dodijelila bi izloženosti ponder rizika od 1,250%. Izračun kapitalnih zahtjeva Za izračun kapitalnih zahtjeva za sekjuritizacijsku izloženost skupu standardizovanog pristupa (SA) korištenjem standardizovanog sekjuritizacijskog pristupa (SEC-SA), banka bi koristila supervizorsku formulu i sljedeće ulazne podatke koje dostavlja banka: - kapitalni zahtjev SAda temeljne izloženosti nisu bile sekjuritizirane (KSA); - omjer nepodmirenih temeljnih izloženosti prema ukupnim temeljnim izloženostima u sekjuritizacijskom skupu (W); - tačka vezanja tranše (A); i - tačka odvajanja tranše (D). KSA se definiše kao ponderisani prosječni kapitalni trošak cjelokupnog portfolija temeljne izloženosti, izračunate korištenjem iznosa imovine ponderisane rizikom u odnosu na zbir iznosa izloženosti temeljne izloženosti, pomnožen sa 8 %. Ovaj izračun bi trebao odražavati efekte bilo kojeg sredstva za ublažavanje kreditnog rizika koji se primjenjuje na predmetne izloženosti (bilo pojedinačno ili na skup), te stoga pogoduje svim izloženostima sekjuritizacije. KSA se izražava kao decimalni broj između nula i jedan (to jest, ponderisani prosječni ponder rizika od 100% znači da bi KSA bio jednak 0,08). Za strukture koje uključuju subjekat posebne namjene (eng. Special Purpose Entity - SPE), sve izloženosti SPE-a povezane sa sekjuritizacijom trebaju se tretirati kao izloženosti u skupu. Izloženosti povezane sa sekjuritizacijom koje bi se trebale tretirati kao izloženosti u skupu uključuju imovinu u koju je SPE možda uložio, uključujući račune rezervi, račune gotovinskog kolaterala i potraživanja prema drugim ugovornim stranama koja proizilaze iz kamatnih swapova ili valutnih swapova. Bez obzira na to, banka može isključiti SPE izloženosti iz skupa za potrebe izračuna kapitala ukoliko banka može dokazati svom nacionalnom supervizoru da rizik ne utiče na njenu određenu sekjuritizacijsku izloženost ili da je rizik nematerijalan – na primjer, jer je ublažen (mitigiran). U slučajevima kada je banka izdvojila posebno rezervisanje ili ima nepovratni popust na kupovnu cijenu na izloženost u skupu, KSA se mora izračunati korištenjem bruto iznosa izloženosti bez posebnog rezervisanja i/ili popusta na nepovratnu kupovnu cijenu. Varijabla W je jednaka omjeru zbira nominalnog iznosa nepodmirenih temeljnih izloženosti i nominalnog iznosa temeljnih izloženosti. Nepodmirene predmetne izloženosti su predmetne izloženosti koje kasne sa dospijećem 90 dana ili više, pod stečajnim ili insolventnim postupkom, u postupku ovrhe, drže se kao nekretnine u vlasništvu ili su u statusu neispunjenja obaveza, pri čemu je neispunjenje obaveza definisano u dokumentima o sekjuritizacijskom poslu. Tačka vezanja tranše A predstavlja prag na kojem bi se gubici unutar temeljnog skupa prvo rasporedili na sekjuritizacijsku izloženost. Ovaj input, koji je decimalna vrijednost između nule i jedan, jednak je većem od: (1) nule i (2) omjera: (a) nepodmirenog salda svih temeljnih imovina u sekjuritizaciji minus nepodmirenog salda svih tranši koje su senior[1] ili pari passu (ravnopravno) u odnosu na tranšu koja sadrži sekjuritizacijsku izloženost banke (uključujući samu izloženost) prema (b) nepodmirenom saldu sve temeljne imovine u sekjuritizaciji. Tačka odvajanja tranše D predstavlja prag na kojem gubici unutar temeljnog skupa rezultiraju ukupnim gubitkom glavnice za tranšu u kojoj se nalazi izloženost sekjuritizacije. Ovaj input, koji je decimalna vrijednost između nule i jedan, jednak je većem od: (1) nule i (2) omjera: (a) nepodmirenog salda svih temeljnih imovina u sekjuritizaciji minus nepodmirenog salda svih tranši koje su senior u odnosu na tranšu koja sadrži sekjuritizacijsku izloženost banke prema (b) nepodmirenom saldu sve temeljne imovine u sekjuritizaciji. Ukoliko je jedina razlika između izloženosti transakciji povezana s dospijećem, A i D bit će isti. Ulazni podaci KSA i W koriste se kao ulazi za izračun KA, kako slijedi: KA = (1 – W) x KSA + 0,5W U slučaju da banka ne zna status kašnjenja (nepodmirenja), kako je definisano gore, za najviše 5% temeljnih izloženosti u skupu, banka i dalje može koristiti SEC-SA prilagođavanjem svog izračuna KA na sljedeći način: KA = ( x KAsubpool 1 where W known)+ Ako banka ne zna status nepodmirenja za više od 5%, izloženost sekjuritizaciji mora biti ponderisana na 1250%. Kapitalni zahtjevi izračunavaju se prema SEC-SA kako slijedi, gdje je KSSFA(KA) kapitalni zahtjev po jedinici sekjuritizacijske izloženosti, a varijable a, u i l definisane su kao: (1) a = - (1 / (p x KA)) (2) u = D - KA (3) l = max (A – KA; 0) KSSFA(KA) = Supervizorski parametar p u kontekstu SEC-SA postavljen je na 1 za sekuritizacijsku izloženost koja nije resekjuritizacijska izloženost. Ponder rizika dodijeljen sekjuritizacijskoj izloženosti pri primjeni SEC-SA izračunao bi se na sljedeći način: (1) Kada je D za sekjuritizacijsku izloženost manji ili jednak KA, izloženosti se mora dodijeliti ponder rizika od 1250%. RW = 1250% (2) Kada je A za sekjuritizacijsku izloženost veći ili jednak KA, ponder rizika izloženosti, izražen kao postotak, bio bi jednak KSSFA(KA) puta 12,5. RW = 12,5 x KSSFA(KA) (3) Kada je A manji od KA, a D veći od KA, primjenjivi ponder rizika je ponderisani prosjek od 1250 % i 12,5 puta KSSFA(KA) prema sljedećoj formuli: RW = (+ Ponder rizika za zaštitu od tržišnog rizika kao što su valutni ili kamatni swapovi bit će izveden iz sekjuritizacijske izloženosti koja je pari pass swapovima ili, ako takva izloženost ne postoji, iz sljedeće podređene tranše. Rezultirajući ponder rizika podliježe donjem (floor) ponderu rizika od 15%. Štaviše, kada banka primjenjuje SEC-SA na neocijenjenu junior izloženost u transakciji u kojoj su senior tranše (izloženosti) ocijenjene i stoga se ne može izvesti nikakav rejting za junior izloženost, rezultirajući ponder rizika prema SEC-SA za junior neocijenjenu izloženost ne smije biti niža od pondera rizika za sljedeću senior ocijenjenu izloženost. SEC-SA podliježe sljedećim donjim granicama pondera rizika: • 10% za senior tranše sekjuritizacijskih pozicija; i • 15% za ne-senior tranše sekjuritizacijskih pozicija. Resekjuritizacijske izloženosti Za resekjuritizacijske izloženosti banke moraju primijeniti SEC-SA uz sljedeća prilagođavanja: (1) kapitalni zahtjev temeljnih sekjuritizacijskih izloženosti izračunava se korištenjem sekjuritizacijskog okvira; (2) kašnjenja (W) postavljena su na nulu za bilo koju izloženost tranši sekjuritizacije u temeljnom skupu; i (3) supervizorski parametar p postavlja se na 1,5, a ne na 1 kao za sekjuritizacijske izloženosti. [1]Zahtjevi da se tranša smatra senior tranšom – tranše moraju biti osigurane prvim potraživanjem na cjelokupni iznos imovine u temeljnom sekjuritiziranom skupu, a efektivni broj temeljnih izloženosti mora biti šest ili više da bi se tranša smatrala senior tranšom.
